Top 10 nezaboravnih trenutaka bosanskohercegovačkog sporta

Ima utakmica kojih se cijela porodica sjeća po tome gdje je ko sjedio i ko je prvi skočio sa kauča. Ovo je naš izbor najvećih trenutaka koje je bosanskohercegovački sport dao. Gledali smo klubove i reprezentacije iz BiH, od jugoslovenskog doba do Brazila, i birali trenutke koji su ostali pamćenje, a ne samo statistika.

1010. Amel Tuka osvaja bronzu u Pekingu (2015)

Trka na 800 metara spada među najnemilosrdnije u atletici. Dva kruga, laktovi, taktika i sprint na kraju. Na Svjetskom prvenstvu u Pekingu 2015. Amel Tuka iz Kaknja istrčao je bronzu i pokazao da se i iz zemlje bez atletske infrastrukture može doći do svjetskog vrha.

Nije stao na tome. Četiri godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Dohi, Tuka je bio drugi i okitio se srebrom. Zbog toga je ovo više od jedne trke. To je priča o upornosti, jer je do vrha došao trenirajući u uslovima o kojima njegovi rivali iz bogatijih zemalja ne moraju ni razmišljati.

99. RK Borac Banja Luka prvak Evrope (1976)

Banja Luka je bila rukometni grad mnogo prije nego što je to postalo moderno. Borac je sredinom sedamdesetih bio jedan od najjačih klubova u Jugoslaviji, a 1976. osvojio je Kup evropskih šampiona, najvažnije klupsko takmičenje u evropskom rukometu.

Za grad i klub to je bila potvrda rada cijele generacije. Rukomet se u Banjoj Luci igrao po školama i dvoranama, a navijači su znali svako ime iz postave. Ova titula i danas stoji kao jedan od najvećih uspjeha bosanskohercegovačkog klupskog sporta i podsjetnik da je evropski vrh bio sasvim dostižan.

88. Jedinstvo Tuzla osvaja Evropu (1989)

Ženska košarka rijetko dobije pažnju kakvu zaslužuje, a Tuzla je 1989. napravila čudo. ŽKK Jedinstvo osvojio je Kup evropskih šampiona i postao najbolji ženski košarkaški klub u Evropi.

Lice te ekipe bila je Razija Mujanović, visoka centarka koju mnogi i danas ubrajaju među najbolje evropske košarkašice svog vremena. Uspjeh Jedinstva dokazao je da Tuzla nije samo grad soli i rudara, nego i grad vrhunske košarke. Ko je tih godina bio u dvorani, kaže da se atmosfera nije razlikovala od velikih muških utakmica.

77. Zimske olimpijske igre u Sarajevu (1984)

U februaru 1984. Sarajevo je postalo centar svijeta. XIV zimske olimpijske igre održane su na Bjelašnici, Jahorini, Igmanu i Trebeviću, a grad je dočekao sportiste i novinare sa svih strana. Maskota Vučko postala je simbol koji se i danas prodaje na suvenirima i budi nostalgiju.

Na stazi na Bjelašnici Slovenac Jure Franko osvojio je srebro u veleslalomu, prvu medalju Jugoslavije na zimskim olimpijskim igrama. U dvorani Zetra britanski par Torvill i Dean otplesao je svoj čuveni "Bolero". Igre su pripadale cijeloj tadašnjoj zemlji, ali domaćin je bio Sarajevo, i grad to nikad nije zaboravio.

66. Zmajevi pobjeđuju Iran u Salvadoru (2014)

Zmajevi su na Mundijal 2014. došli kao debitanti. Nakon poraza od Argentine i Nigerije znalo se da dalje neće. Ipak, utakmica protiv Irana u Salvadoru bila je važna iz jednog razloga: prva pobjeda na Svjetskom prvenstvu još nije bila upisana.

Bosna i Hercegovina je pobijedila 3:1, a golove su dali Edin Džeko, Miralem Pjanić i Avdija Vršajević. Bila je to utakmica bez pritiska i puna lakoće, kao da je ekipa htjela pokazati kako je mogla izgledati da je sve krenulo drugačije. Za navijače je to bio lijep oproštaj od Brazila.

55. Željezničar u polufinalu Kupa UEFA (1985)

Za Željezničar je Kup UEFA u sezoni 1984/85. bio putovanje iz snova. Ekipa koju je vodio Ivica Osim došla je do polufinala i našla se korak od evropskog finala, što je za klub sa Grbavice bio ogroman uspjeh.

U polufinalu je čekao mađarski Videoton. Nakon poraza u prvoj utakmici Željo je u Sarajevu stigao do vodstva koje ga je vodilo u finale. Onda je Videoton u samoj završnici postigao gol koji ga je odveo dalje. Ta tuga se na Grbavici prenosi s generacije na generaciju, ali i ponos, jer je Željo tada igrao fudbal koji se pamti.

44. Sjedeća odbojka BiH osvaja olimpijsko zlato (2004. i 2012.)

Kad se priča o najuspješnijoj reprezentaciji u zemlji, mnogi s pravom kažu: sjedeća odbojka. Reprezentacija BiH osvojila je zlato na Paraolimpijskim igrama u Atini 2004. i u Londonu 2012, a donijela je i srebra s drugih Igara te mnogo evropskih i svjetskih medalja.

Iza tih medalja stoje ljudi s teškim životnim pričama. Mnogi su ostali bez dijela tijela tokom rata ili nakon njega. Na terenu su od toga napravili snagu, disciplinu i zajedništvo. Rivalstvo s Iranom postalo je klasik ovog sporta. Ova ekipa zaslužuje mnogo više reflektora nego što ih je ikad dobila.

33. Ibišević zabija na Maracani (2014)

Prva utakmica na prvom Mundijalu, i to na Maracani, protiv Argentine i Lionela Messija. Teško je zamisliti veću pozornicu. Bosna i Hercegovina je izgubila 2:1, ali je u završnici utakmice Vedad Ibišević, koji je ušao s klupe, postigao prvi gol Zmajeva na svjetskim prvenstvima.

Rezultat se brzo zaboravio, gol nije. Ibišević je postao čovjek koji je bh. fudbal upisao u istoriju Mundijala, i to na stadionu koji svaki fudbaler sanja. Ko je tada gledao utakmicu, sjeća se da se slavilo kao da je bila pobjeda. U neku ruku i jeste bila.

Časna spominjanja

• Velež Mostar i Kup Jugoslavije (1981. i 1986.): Rođeni su dva puta podigli trofej i potvrdili da Mostar ima jednu od najljepših fudbalskih škola u regiji.
• FK Sarajevo prvak Jugoslavije (1985.): Druga titula bordo kluba, osvojena u ligi punoj velikih imena.
• FK Borac Banja Luka osvaja Kup Jugoslavije (1988.): Pobjeda nad Crvenom zvezdom u finalu bila je jedno od velikih iznenađenja tog vremena.

22. Kaunas: Zmajevi idu na Mundijal (2013)

Petnaesti oktobar 2013. godine mnogi pamte bolje od vlastitog rođendana. U posljednjem kolu kvalifikacija Bosna i Hercegovina je u Kaunasu igrala protiv Litvanije, a pobjeda je značila direktan plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Selektor je bio Safet Sušić, a tim je predvodila generacija s Džekom, Pjanićem, Ibiševićem, Misimovićem i Spahićem.

Gol je u drugom poluvremenu postigao Vedad Ibišević. Bilo je 1:0 i Zmajevi su prvi put išli na Mundijal. Ulice Sarajeva, Mostara, Tuzle, Zenice i gradova širom dijaspore napunile su se u istoj noći. Bio je to trenutak kada se cijela zemlja smijala u isto vrijeme.

11. KK Bosna prvak Evrope (1979)

Petog aprila 1979. godine u francuskom Grenobleu KK Bosna je igrala finale Kupa evropskih šampiona protiv italijanskog Emersona iz Varesea, jednog od najjačih klubova tog doba. Studentski klub iz Sarajeva, koji je trenirao mladi Bogdan Tanjević, pobijedio je 96:93 i postao prvak Evrope.

Žarko Varajić je u tom finalu postigao čak 45 poena, a Mirza Delibašić, Kinđe, bio je umjetnik s loptom kakvog se Sarajevo i danas sjeća s osmijehom. Bosna nije bila ekipa velikih para. Bila je ekipa drugara koji su zajedno odrasli i zajedno došli na vrh.

Zašto baš ovo na prvom mjestu? Zato što je KK Bosna prvak Evrope ostao temelj ponosa cijelog bosanskohercegovačkog sporta. Ekipu je kući dočekala masa ljudi, a Skenderija je postala hram. Generacije košarkaša u regiji odrastale su uz priče o Grenobleu. Naše je mišljenje da nijedan trenutak nije tako spojio talenat, hrabrost i čisti sportski šarm kao ta aprilska noć.

Mi smo rekli svoje, a sad je red na tebi. Je li to Grenoble, Kaunas, Maracana ili zlato sjedećih odbojkaša? Glasaj u anketi ispod liste i reci nam koji trenutak ti stavljaš na prvo mjesto.