Top 10 nezaboravnih trenutaka srpskog fudbala

Neki golovi se pamte cijeli život, a neke večeri se prepričavaju generacijama. Ovo je naš izbor deset trenutaka koji su obilježili srpski fudbal, od klupskih evropskih noći do velikih utakmica reprezentacije i mladih selekcija. Gledali smo samo utakmice klubova iz Srbije i selekcija Srbije, i to one koje su ostale u sjećanju i kod onih koji fudbal inače gledaju samo uz kafu.

1010. Kolarovljev slobodnjak protiv Kostarike (2018)

Prva utakmica Srbije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, Samara, juni 2018. Duelu s Kostarikom niko nije predviđao spektakl, a dugo je i izgledalo da ga neće biti. Onda je u drugom poluvremenu dosuđen slobodan udarac s dvadesetak metara.

Aleksandar Kolarov je loptu lijevom nogom poslao preko živog zida, u ugao mreže Kejlora Navasa, jednog od najboljih golmana tog vremena. Bio je to jedini gol na utakmici i pobjeda na otvaranju turnira. Takvi slobodnjaci se rijetko viđaju, a Kolarov je baš po njima i bio poznat.

99. Partizan na penale u Newcastleu (2003)

U kvalifikacijama za Ligu šampiona 2003. Partizan je u Beogradu izgubio od Newcastlea s 0:1. Malo ko je vjerovao da se taj zaostatak može nadoknaditi na St James' Parku, pred jednom od najglasnijih publika u Engleskoj.

Crno-bijeli, koje je tada vodio Lothar Matthäus, uzvratili su istim rezultatom i izborili penale, a u penal-seriji su bili precizniji. Nagrada je bila grupa s Real Madridom, Marseilleom i Portom, budućim prvakom Evrope. Partizan nije prošao dalje, ali je navijačima ostala ta noć u Engleskoj.

88. Pavkov dva puta zabija Liverpoolu (2018)

Crvena zvezda se 2018. vratila u Ligu šampiona nakon dugo godina, a u grupi je dočekala Liverpool, aktuelnog finalistu. Na papiru je to bila utakmica u kojoj domaći mogu samo da se nadaju časnom porazu.

Na Marakani je Milan Pavkov u prvom poluvremenu zabio dva gola i Zvezda je pobijedila s 2:0. Liverpool je te sezone osvojio Ligu šampiona, pa ta pobjeda danas zvuči još jače nego tada. Pavkovljevo ime se i sada izgovara s osmijehom kad se spomene ta jesen.

77. Srbija ruši Njemačku u Port Elizabethu (2010)

Na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi fudbalska reprezentacija Srbije igrala je protiv Njemačke, jedne od favoritkinja turnira. U prvom poluvremenu Miroslav Klose je dobio drugi žuti karton i isključen je, a minut kasnije Milan Jovanović je zabio za vodstvo.

U nastavku je dosuđen penal za Njemačku. Lukas Podolski je šutirao, a Vladimir Stojković odbranio. Srbija je dobila 1:0, a odbrana golmana Stojkovića ostala je jedna od najdražih slika iz historije reprezentacije.

66. Augenthalerov autogol, Zvezda–Bayern (1991)

Polufinale Kupa šampiona 1991, revanš u Beogradu. Zvezda je prvu utakmicu u Minhenu dobila s 2:1, a u Beogradu je Bayern preokrenuo rezultat. Bilo je 2:1 za Nijemce i sve je mirisalo na produžetke.

Onda je u posljednjim minutama Klaus Augenthaler, iskusni štoper Bayerna, nespretno skrenuo loptu u vlastitu mrežu. Završilo je 2:2 i Zvezda je otišla u finale. Rijetko kad je jedan nesretni dodir lopte izazvao toliko slavlja na jednom stadionu.

55. Zvezda prvak svijeta u Tokiju (1991)

Nekoliko mjeseci nakon osvajanja Evrope, Crvena zvezda je u decembru 1991. u Tokiju igrala Interkontinentalni kup protiv čileanskog Colo-Coloa, pobjednika Kupa Libertadores. Utakmica je trebala odlučiti ko je najbolji klub na svijetu.

Zvezda je pobijedila uvjerljivo, 3:0. Vladimir Jugović je zabio dva gola, a Darko Pančev jedan. Time je ta generacija zaokružila sve što se moglo osvojiti, a titula klupskog prvaka svijeta i danas stoji kao jedan od najvećih trofeja u historiji fudbala na ovim prostorima.

44. Partizanovo finale Kupa šampiona (1966)

Partizanovo finale 1966. je i danas priča o hrabroj, mladoj ekipi. Momčad koju je vodio Abdulah Gegić prozvana je "Partizanove bebe", a na putu do finala izbacila je i Manchester United.

U finalu na brisanskom Heyselu protivnik je bio Real Madrid. Velibor Vasović je glavom doveo Partizan u vodstvo i neko vrijeme pehar je bio na dohvat ruke. Real je ipak preokrenuo na 2:1 i osvojio šesti naslov. Partizan je izgubio, ali je postao prvi klub iz Jugoslavije koji je stigao do finala Kupa šampiona.

33. Svjetsko zlato mladih na Novom Zelandu (2015)

Na Svjetskom prvenstvu za igrače do 20 godina 2015. Srbija je, s trenerom Veljkom Paunovićem, došla do finala u Aucklandu. Protivnik je bio Brazil, a utakmica je otišla u produžetke.

Pred kraj produžetaka Nemanja Maksimović je zabio za 2:1 i Srbija je postala prvak svijeta u toj kategoriji. Golman Predrag Rajković dobio je nagradu za najboljeg golmana turnira. Iz te generacije su ponikli i Sergej Milinković-Savić i Andrija Živković, pa se zlato s Novog Zelanda i danas spominje kao dokaz koliko srpski fudbal ima talenta.

Časna spominjanja

• Zvezda u finalu Kupa UEFA 1979: dvije utakmice protiv Borussije Mönchengladbach i trofej koji je za dlaku izmakao.
• Radnički Niš u polufinalu Kupa UEFA 1982: mali klub iz Niša među četiri najbolje ekipe tog takmičenja.
• Vojvodina u četvrtfinalu Kupa šampiona 1967: novosadska ekipa bila je blizu polufinala protiv Celtica, kasnijeg prvaka Evrope.

22. Mitrovićev gol u Lisabonu (2021)

Posljednje kolo kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022, novembar 2021, stadion Da Luz u Lisabonu. Portugalu je bio dovoljan i neriješen rezultat, a Srbija je morala pobijediti da bi otišla direktno na Mundijal. Domaćini su poveli već u prvim minutama, a Dušan Tadić je izjednačio.

Kako se kraj utakmice približavao, sve je izgledalo kao da će Srbija u baraž. Onda je u devedesetom minutu Tadić ubacio, a Aleksandar Mitrović glavom zabio za 2:1. Selektor Dragan Stojković Piksi slavio je na klupi, a Mitrovićev gol u Lisabonu ostao je jedan od najvećih trenutaka fudbalske reprezentacije Srbije.

11. Crvena zvezda prvak Evrope u Bariju (1991)

Finale Kupa šampiona, 29. maj 1991, Bari. Crvena zvezda protiv Olympique de Marseillea, ekipe pune zvijezda. Utakmica je bila nervozna i oprezna, bez mnogo prilika, i završila je 0:0 nakon produžetaka. Pobjednika su morali odlučiti penali.

Tu je Zvezda bila savršena. Stevan Stojanović je odbranio penal Manuelu Amorosu, a svih pet igrača Zvezde je bilo precizno. Posljednji je šutirao Darko Pančev, lopta je završila u mreži i Beograd je dobio najveći klupski trofej koji postoji. Zvezdu je do finala vodio trener Ljupko Petrović, a u ekipi su bili igrači poput Prosinečkog, Savićevića, Mihajlovića, Jugovića i Binića.

Crvena zvezda u Bariju 1991. ostala je vrhunac jedne generacije i jednog vremena. Ta ekipa je bila sastavljena od igrača iz cijele tadašnje Jugoslavije, pa se ta večer i danas pamti širom regije, a ne samo u Srbiji. Pančevljev penal i Stojanovićeva odbrana i danas se gledaju s istom knedlom u grlu. Zato je za nas ovo broj jedan i najveći trenutak koji je srpski fudbal ikad doživio.

Ovo je naš poredak, a sigurno imaš svoj. Je li tvoj broj jedan Bari, Lisabon, Auckland ili neka noć koju nismo ni spomenuli? Glasaj u anketi ispod liste i reci nam šta bi ti stavio na prvo mjesto.