Top 10 crnogorskih jela koja morate probati: od njeguškog pršuta do skadarskog krapa

Crnogorska kuhinja stane u jedan dan puta: za doručak školjke uz more, za ručak riba sa Skadarskog jezera, a za večeru kačamak negdje na sjeveru. Na listu smo stavili samo tradicionalna crnogorska jela koja se i danas spremaju po kućama i nude u konobama. Poredak je čisto naš ukus i naš apetit.

1010. Raštan sa suhim mesom

Raštan je zeleno lisnato povrće iz porodice kupusa. Dobro podnosi blage primorske zime, pa se u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji jede kad drugog povrća ima malo. Kuha se polako sa suhim mesom, često s kastradinom, odnosno sušenom ovčetinom, i s krompirom, dok se sve ne sljubi u gusto, zasitno jelo.

Mjesto na listi je zaslužio jer je to tradicionalna hrana Crne Gore u svom najiskrenijem obliku: jednostavno, toplo i bez bacanja. Nema tu ničeg za fotografisanje, ali tanjur raštana poslije hladnog dana vrati čovjeka u život. Od listova raštana prave se i japraci, punjeni mesom i rižom.

99. Buzara

Na buzaru se uz crnogorsko primorje najčešće spremaju dagnje, a mogu i škampi. Osnova je jednostavna: bijelo vino, bijeli luk, peršun i maslinovo ulje, ponekad i malo prezli da sos bude gušći. Jelo je zajedničko cijelom istočnom Jadranu, a u Boki Kotorskoj ga ne moraš dugo tražiti.

Zašto je ovdje? Zato što je buzara najbrži put do mora na tanjuru. Pravilo koje svi pamte: hljeb je obavezan, jer se sos s dna posude ne ostavlja. Ko je jednom umakao koricu u taj sos, zna da je to pola užitka.

88. Priganice

Priganice su male loptice od tijesta s kvascem, pržene u vrelom ulju dok ne porumene. Služe se uz med, sir ili džem, pa jednako dobro idu za doručak, uz kafu ili kad gosti banu nenajavljeno. U drugim krajevima regije slično tijesto zovu uštipci ili mekike.

Na listi su jer su pravo jelo dobrodošlice. U mnogim kućama se prže za praznike i porodična okupljanja, i tada se ne pravi tanjur nego puna tepsija. Kombinacija koja se pamti je ona slatko-slana: topla priganica, komad mladog sira i kašika meda preko svega.

77. Crni rižoto

Crni rižoto se pravi od riže i sipe, a boju mu daje sipino crnilo. Kuha se polako, uz malo vina i bijelog luka, dok riža ne postane kremasta i potpuno crna. To je jadransko jelo koje dijeli cijela obala, a u konobama od Herceg Novog do Budve rijetko ćeš naći jelovnik bez njega.

Zaslužio je mjesto jer drži okus mora kao malo koje jelo. Detalj po kojem ga svi pamte: poslije ručka su zubi i usne crni. Zato je pametno pogledati se u ogledalo prije prve fotografije sa stola.

66. Cicvara

Cicvara je jelo sa sjevera Crne Gore, iz planinskih krajeva gdje mliječnih proizvoda nikad ne fali. Pravi se od mladog sira ili kajmaka i brašna, najčešće kukuruznog. Smjesa se kuha i miješa dok se iz nje ne počne izdvajati masnoća. Rezultat je gusto, rastegljivo i vrlo bogato jelo.

Na listi je jer je to pravo pastirsko jelo, smišljeno da drži do večeri na katunu. Prepoznaje se po zlatnoj masnoći koja se skuplja na površini i po tome kako se rasteže za kašikom. Mala porcija je sasvim dovoljna, i to nije šala.

55. Skadarski krap

Skadarsko jezero, koje Crna Gora dijeli s Albanijom, najveće je jezero na Balkanskom poluostrvu, a krap je jedna od riba po kojima je poznato. U konobama oko Virpazara i Rijeke Crnojevića krap se često peče u rerni, uz krompir i luk. Jedan od poznatijih lokalnih recepata dodaje mu i suhe šljive.

Mjesto je zaslužio jer pokazuje da crnogorska kuhinja nije samo more i planina. Spoj ribe i suhih šljiva zvuči čudno samo dok se ne proba, jer slatkoća šljive lijepo prati masnije meso krapa. Najbolje se jede uz samo jezero, s pogledom na vodu.

44. Meso ispod sača

Sač je teško metalno ili zemljano zvono kojim se poklopi meso s krompirom, a onda se zatrpa žarom. Ispod njega se najčešće peče jagnjetina ili teletina, polako i u vlastitom soku, sve dok meso ne počne samo da pada s kosti. Jelo je poznato širom regije, a u Crnoj Gori je čest izbor kad se okupi veće društvo.

Na listi je jer je sač više od recepta: to je čekanje, druženje oko ognjišta i miris koji se osjeti iz dvorišta. Zato ga u restoranima često treba naručiti unaprijed, jer se pečenje ne može ubrzati. Krompir koji se ispeče u masnoći od mesa mnogima je najbolji dio.

33. Jagnjetina u mlijeku

Jagnjetina u mlijeku je jedno od jela po kojima je crnogorska kuhinja prepoznatljiva. Komadi jagnjetine kuhaju se ili peku u mlijeku, uz krompir, bijeli luk i začine poput lovorovog lista ili ruzmarina. Kuha se dok mlijeko ne ukuha i ne pretvori se u gust, blag sos.

Zašto treće mjesto? Zato što spaja dvije stvari kojih Crna Gora ima napretek, planinske pašnjake i dobro mlijeko, i od njih pravi nešto neočekivano nježno. Meso je mekano, a sos blag, bez ijedne oštre note. Ko misli da jagnjetina mora biti samo s ražnja, ovdje mijenja mišljenje.

22. Kačamak

Kačamak je planinsko jelo od kukuruznog brašna, u mnogim crnogorskim kućama spremano i s krompirom. Kuha se i dugo miješa dok ne postane gusto i glatko. Služi se uz kajmak ili sir, a uz njega ide i čaša kiselog mlijeka. Jede se i u drugim krajevima regije, ali na sjeveru Crne Gore, oko Žabljaka, Durmitora i Kolašina, ima posebno mjesto.

Na drugom je mjestu jer ga svi pamte s prvog putovanja na planinu. Tajna je u miješanju: drvena kutlača, jaka ruka i strpljenje, jer kačamak koji se ne izmiješa kako treba ostane grudvast. Poslije pune porcije plan za popodne obično se svede na hlad i kratku dremku.

Časna spominjanja

• Pljevaljski sir: punomasni bijeli sir iz Pljevalja koji se jede sam, uz hljeb, ili završi u piti.
• Njeguški stek: teletina punjena njeguškim pršutom i sirom ili kajmakom, pohovana i pržena, za one kojima jedno meso nije dovoljno.
• Peraška torta: kolač od badema iz Perasta, za one kojima poslije svega ovoga ostane mjesta za desert.

11. Njeguški pršut

Njeguški pršut dolazi iz Njeguša, sela na padinama Lovćena iznad Kotora, nedaleko od Cetinja. Svinjski but se soli, a zatim suši i dimi na bukovom drvetu. Mjesecima zrije na zraku u kojem se miješaju more i planina, dok ne postane jedan od najpoznatijih crnogorskih proizvoda. Uz njega na tanjuru gotovo uvijek stoji njeguški sir, a često i masline i domaći hljeb.

Prvo mjesto je osvojio jer je njeguški pršut ono što prvo pada na pamet kad se spomenu crnogorska jela. Reže se tanko, gotovo providno, i ne treba mu ništa osim dobrog društva i čaše vina. Mnogi i put do Njeguša pamte kao dio iskustva: stara cesta iz Kotora penje se serpentinama, a gore pršut možeš probati na licu mjesta.

Ovo je naš izbor, a sad je red na tebi: koje bi crnogorsko jelo ti stavio na prvo mjesto? Glasaj u anketi ispod liste i reci nam šta smo propustili, a da je zaslužilo svoje mjesto na stolu.