Tradicionalni hrvatski kolači koje morate probati

Hrvatska kuhinja ima dva lica: primorsko, s bademima, smokvama i likerima, i kontinentalno, s orasima, makom, sirom i medom. Ova lista okuplja tradicionalne hrvatske kolače i slatkiše s obje strane, od obale do Međimurja, i to samo one s dugom domaćom tradicijom, a ne moderne poslastičarske kreacije. Poredak je naš, a apetit je vaš.

1010. Paški baškotin

Baškotin je dvopek s otoka Paga, slatki hljeb pečen dva puta dok se ne osuši i postane hrskav. Najpoznatiji je onaj koji prave časne sestre benediktinke u gradu Pagu. Izvana skroman, iznutra mirisan, jedan je od onih slatkiša koji se dugo čuvaju i lako nose kući kao poklon s putovanja.

Na listu je ušao zbog jednostavnosti. Nema kreme, nema glazure, samo tijesto i strpljenje. Baškotin se tradicionalno umače u kafu, čaj ili prošek, pa je savršen za jutra kad ti treba nešto slatko, ali ne i cijela torta. To je i najbolji dokaz da tradicionalni kolač ne mora biti raskošan da bi bio poseban.

99. Kroštule

Kroštule su trake tankog tijesta koje se vežu u čvor ili mašnicu, prže u ulju i obilno posipaju šećerom u prahu. Najviše se vežu uz Dalmaciju, Istru i Kvarner, a peku se za poklade, blagdane i svadbe. U tijesto se obično dodaje malo rakije ili ruma i korica limuna.

Čar kroštula je u tome što su lagane kao papir i lome se na prvi zalogaj. Tanjur kroštula nestaje brže nego što se napravi, a šećer u prahu završi svugdje: na stolu, na licu i na odjeći. Sitnica, ali obavezna u svakoj primorskoj kuhinji kad se nešto slavi.

88. Smokvenjak

Smokvenjak je dalmatinski kolač od suhih smokava, bez brašna i bez pečenja. Smokve se usitne i pomiješaju s bademima ili orasima, sjemenkama komorača i kapljicom rakije, a zatim se oblikuju u kolut ili štrucu. Ponegdje se umota u lovorov list.

Na listi je jer savršeno pokazuje kako se nekad živjelo na otocima: koristilo se ono što raste oko kuće i čuva se preko zime. Danas se smokvenjak reže na tanke kriške i služi uz sir, kafu ili čašicu nečeg jačeg. Gust je, mirisan i prirodno sladak, pa je i omiljen među onima koji kažu da "ne jedu kolače".

77. Pinca

Pinca je uskršnji slatki kruh iz Dalmacije i Istre, mekan kolač od dizanog tijesta s jajima, maslacem, korom limuna i malo ruma. Prepoznaje se po zarezu u obliku križa na vrhu, koji se pri pečenju raširi. U mnogim kućama nosi se na blagoslov u uskršnjoj košari.

Pinca je ušla na listu jer je za mnoge porodice miris Uskrsa. Mijesi se strpljivo, ostavlja da se diže satima, a cijela kuća miriše dok se peče. Najbolja je narezana uz kafu ili, za hrabrije, uz šunku i jaja na uskršnji doručak.

66. Paprenjaci

Paprenjaci su tradicionalni medenjaci sjeverne Hrvatske, posebno vezani uz Zagreb i okolicu. U tijesto idu med, orasi, začini i, kako im ime kaže, crni biber. Utiskuju se u rezbarene drvene kalupe, pa na sebi nose ukrasne šare.

Na listi su jer spajaju slatko i ljuto na način koji iznenadi svakoga ko ih proba prvi put. Biber se ne osjeti odmah, nego tek nakon meda, kao topli trag na kraju zalogaja. Lijepo izgledaju, dugo traju i jedan su od omiljenih suvenira iz glavnog grada.

55. Samoborska kremšnita

Kremšnita je kolač od lisnatog tijesta i debelog sloja kreme od jaja, mlijeka i vanilije, izrezan na kocke i posut šećerom u prahu. U Hrvatskoj je najpoznatija ona iz Samobora, gdje su je mnoge slastičarnice pretvorile u zaštitni znak grada.

Mjesto na listi zaslužila je zbog toga što je postala pravi razlog za izlet. Ljudi iz Zagreba i okolice godinama dolaze u Samobor "samo na kremšnitu". Najveći izazov je pojesti je dostojanstveno, jer krema bježi na sve strane čim se viljuška spusti. Prava kremšnita treba biti visoka i mekana, s tijestom koje se lijepo lomi.

44. Rapska torta

Rapska torta dolazi s otoka Raba i pravi se od mljevenih badema, šećera, jaja, korice limuna i naranče te likera maraskina, u tankom tijestu. Najčešće je oblikovana kao spirala ili puž, pa izgleda jednako lijepo kao što je ukusna.

Na listi je ovako visoko jer je to slatkiš koji je postao pravi simbol otoka, uz priču koju na Rabu rado prepričavaju. Gusta je, sočna od badema i mirisna od citrusa, a jedna tanka kriška sasvim je dovoljna. Odlično putuje, pa se često kupuje i nosi kući.

33. Rožata

Rožata je desert od jaja, mlijeka i šećera, pečen u kalupu s karameliziranim šećerom. Najviše se veže uz Dubrovnik, a jednako je tradicionalna i u Boki kotorskoj. Kad se izvrne na tanjur, karamel se slije preko kreme kao sjajni sirup. Ime je dobila po likeru od ruže, rozalinu, koji joj daje prepoznatljiv nježni miris.

Rožata je na trećem mjestu jer je elegancija u jednostavnosti. Srodna je karamel-kremi koju znaju mnoge mediteranske kuhinje, ali taj dašak ruže odmah je smješta na južni Jadran. Služi se hladna, najbolje nakon ljetne večere, i svaka kuća tvrdi da baš njena ima najglatkiju teksturu. Ko je jednom proba uz more, traži je poslije u svakom restoranu.

22. Međimurska gibanica

Međimurska gibanica je kolač iz najsjevernijeg dijela Hrvatske i pravo arhitektonsko djelo u limu. Između tankih listova tijesta slažu se slojevi s četiri nadjeva: makom, sirom, orasima i jabukama, uz dodatak vrhnja i maslaca. Svaki zalogaj nosi pomalo od svega.

Na drugom je mjestu jer je teško naći kolač koji u jednu krišku stavi toliko okusa. Priprema traje, ali rezultat je visok, sočan i dovoljno velik da se njime nahrani cijela porodica uz još komšiluk. U Međimurju je obavezan na slavljima, a za mnoge je to najbolji kolač kontinentalne Hrvatske. Ako je ikad vidiš u izlogu, ne razmišljaj, nego uzmi dvije kriške.

Časna spominjanja

• Imotska torta: bademova torta iz Imotskog, gusta i mirisna, koja je za dlaku ostala bez mjesta na listi.
• Breskvice: kolačići u obliku breskve, punjeni i obojeni u crveno, zaštitni znak mnogih svadbenih stolova.
• Orahnjača i makovnjača: savijače s orasima i makom bez kojih ne prolazi nijedan blagdan na kontinentu.

11. Fritule

Fritule su male okrugle krafnice od dizanog tijesta koje se prže u ulju i posipaju šećerom u prahu. U tijesto se tradicionalno stavlja suho grožđe, rakija ili rum te korica limuna ili naranče. U Hrvatskoj se najviše vežu uz Dalmaciju, Istru i Kvarner, gdje su odavno obavezne za Badnjak i blagdane, a jednako ih dobro znaju i na crnogorskom primorju.

Na prvom su mjestu jer su najbolji spoj jednostavnosti i radosti. Nema pravila koliko ih se smije pojesti, a niko nikad ne stane na jednoj. Mirisom pržene fritule ispune cijelu kuću, pa je teško dočekati da se ohlade. Svaka nona ima svoj recept i svoj trik: neko dodaje jabuku, neko jogurt, neko malo više rakije.

Danas su fritule omiljene i izvan blagdana i izvan obale. Prodaju se na adventskim sajmovima, služe uz čokoladni preljev i vole ih duž cijelog Jadrana, a srodnike imaju i preko mora, u talijanskim frittelama. Ipak, najbolje su one domaće, iz šerpe na štednjaku, pojedene još tople, prstima prekrivenim šećerom. Zato fritule nose titulu kolača koji se mora probati.

Toliko o našem izboru, a sada je red na vas. Koji je vaš broj jedan: fritule, rožata, gibanica ili nešto što smo propustili? Glasajte u anketi ispod liste i recite nam koji vam tradicionalni hrvatski kolač budi najljepše uspomene.