Hrvatska lektira uz koju smo odrastali: od Šegrta Hlapića do Koka u Parizu

Neke smo knjige čitali s guštom, a neke noć prije sata, uz prepričavanje od starijeg brata. Ovo je lista djela hrvatskih pisaca iz školske lektire koje i danas pamtimo, a mnoge od njih čitale su se i u drugim republikama bivše Jugoslavije. Rangirali smo ih po tome koliko su nam ostale u sjećanju i koliko se rado vraćamo njihovim junacima.

1010. Smogovci, Hrvoje Hitrec

Hitrecovi Smogovci su bučna zagrebačka porodica s gomilom djece. Žive u dijelu grada gdje se dimnjaci i smog podrazumijevaju, pa otud i nadimak. Knjiga je smiješna, brza i puna dječjih nestašluka. Zato se čitala lakše od mnogih "ozbiljnih" naslova s istog spiska.

Smogovci su dobili i televizijsku seriju. Mnogi su zato prvo gledali, a onda čitali, ili obrnuto. Na listi su jer su pokazali da lektira može biti o običnom kvartu i običnoj djeci, bez dvoraca, vila i ratnika. Gradska svakodnevica nikad nije bila zabavnija.

99. Lažeš, Melita, Ivan Kušan

Melita je djevojčica čija mašta radi prekovremeno. Priče koje izmišlja zvuče joj sasvim stvarno, ali odrasli oko nje u njima uglavnom vide laži. Matošec iz te napetosti izvlači i humor i nježnost, bez dociranja.

Naslov je ono što svi pamte. Te dvije riječi je čulo valjda svako dijete koje je ikad malo uljepšalo priču o tome zašto kasni kući. Knjiga je na listi jer se na stranu djeteta staje i ozbiljno i duhovito, a to u lektiri nije uvijek bio slučaj.

88. Zlatni danci, Jagoda Truhelka

Jagoda Truhelka bila je učiteljica. Djetinjstvo provedeno u Osijeku pretočila je u niz toplih, nostalgičnih slika jednog odrastanja. Nema velike pustolovine. Ima porodice, prvih spoznaja i malih radosti koje se pamte cijeli život.

Zlatni danci su knjiga koja se bolje razumije s trideset nego s deset godina. Tada nam se činila sporom, a danas je čitamo kao album starih fotografija. Na listi je jer je mnogima bila prvi susret s idejom da i obično djetinjstvo zaslužuje da se o njemu piše.

77. Veli Jože, Vladimir Nazor

Veli Jože je div iz istarskih priča. Snažan je kao nekoliko ljudi zajedno, a ipak godinama pokorno služi gospodi u Motovunu. Nazor od te legende pravi priču o snazi koja ne zna za sebe dok se jednog dana ne probudi.

Slika diva ispod Motovuna na brdu ostaje u glavi zauvijek. Svako ko danas prođe kroz Istru teško se ne sjeti Jože. Na listi je jer je to jedna od rijetkih lektira koja istovremeno radi kao bajka i kao priča o dostojanstvu malog čovjeka.

66. Zlatarovo zlato, August Šenoa

Šenoin roman vodi u Zagreb 16. stoljeća, u sukob građana i moćne vlastele. U središtu je ljubav zlatarove kćeri Dore i plemića Pavla Gregorijanca, ljubav kojoj sve oko njih stoji na putu. Kraj je tužan, i to ga čini nezaboravnim.

Ovo je lektira za starije razrede i mnogima prvi "debeli" historijski roman. Pamte se staroga gradska atmosfera, intrige i Dora kao lik kojem se navija od prve stranice. Na listi je jer je čitav jedan grad učinio stvarnim mjestom s prošlošću.

55. Koko u Parizu, Ivan Kušan

Koko je zagrebački dječak koji ima talenat da upadne u zagonetke i da ih riješi. U ovoj knjizi avantura ga vodi u Pariz. Klinac iz susjedstva našao se usred velegrada, a to je čitaocima iz osnovne škole zvučalo kao vrhunac svijeta.

Kušanov Koko je bio detektiv po mjeri djeteta: pametan, malo drzak i uvijek uz društvo. Pariz je mnogima bio daleki san, a ovdje su ga obišli s njim. Na listi je jer je lektiru pretvorio u pravi krimić, nešto što se čita ispod pokrivača s baterijskom lampom.

44. Priče iz davnine, Ivana Brlić-Mažuranić

Zbirka bajki nadahnutih slavenskom mitologijom. Tu je Šuma Striborova, u kojoj majka trpi nepravdu od snahe koja je zapravo guja. Tu je i Regoč, div koji putuje s malenom vilom Kosjenkom. I Potjeh koji traži istinu. Svaka priča je mali svijet za sebe.

Ove bajke nisu bile slatke. Imale su tamu, iskušenja i teške izbore, i baš su zato djelovale. Majka iz Šume Striborove, koja bira svoj težak život umjesto bezbrižne mladosti, jedna je od scena koje se ne zaboravljaju. Na listi je jer je djeci dala domaće bajke, jednako jake kao one iz velikih svjetskih zbirki.

33. Družba Pere Kvržice, Mato Lovrak

Pero Kvržica okuplja seosku djecu oko jednog naizgled ludog plana: obnoviti napušteni mlin. Odrasli sumnjaju, odmahuju rukom i smiju se. Djeca rade, svađaju se, mire se i na kraju dokazuju da mogu.

Lovrak je bio učitelj i znao je kako djeca misle. Zato njegovi junaci zvuče stvarno, a ne kao uzorni đaci iz čitanke. Mlin je slika koju svi pamte. Knjigu je ekranizovao Vladimir Tadej, pa je družba dobila i lica. Na listi je jer je cijele generacije naučila da zajednički rad ima smisla.

Časna spominjanja

• Zagonetni dječak, Ivan Kušan: jedna od najpoznatijih Kokovih avantura, za mnoge početak ljubavi prema cijelom serijalu.
• Alkar, Dinko Šimunović: kratka i snažna priča o Sinjskoj alci i ponosu, koja ostaje dugo nakon zadnje stranice.
• Kad bi drveće hodalo, Grigor Vitez: dječja poezija puna igre, koju su mnogi znali napamet i bez učiteljice.

22. Vlak u snijegu, Mato Lovrak

Seoska djeca osnivaju svoju zadrugu i kreću na izlet u Zagreb. Grad ih oduševljava, ali u povratku voz zapne u snijegu. Bez odraslih koji bi riješili stvar, djeca moraju sama zasukati rukave i iskopati se.

Kroz knjigu se vuče i suparništvo Ljubana i Dragca, dvojice dječaka koji ne mogu jedan s drugim, a moraju zajedno. Ta borba za vodstvo zvučala je poznato svakom razredu. Film Mate Relje dodatno je urezao prizor zavijane pruge u sjećanje. Na listi je tik ispod vrha jer kombinuje avanturu, humor i lekciju o zajedništvu, a ne djeluje kao lekcija.

11. Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Ivana Brlić-Mažuranić

Hlapić je mali šegrt kod strogog majstora Mrkonje. Jednog dana odlučuje otići u svijet. Na putu upoznaje djevojčicu Gitu, pomaže ljudima koje sretne, upada u nevolje i izlazi iz njih poštenjem i hrabrošću. Priča je jednostavna, ali puna topline.

Šegrt Hlapić je na vrhu jer je mnogima bio prvi pravi roman koji su pročitali do kraja i poželjeli još. Hlapić nije supermen. Malen je, siromašan i nema nikoga, a ipak je dobar prema svima. Ta dobrota je ono što ostaje kad se zaborave sve pojedinosti zapleta.

Knjiga je iz 1913, a ni danas ne djeluje zastarjelo. Generacije koje je nisu čitale znaju je iz animiranog filma Milana Blažekovića iz 1997, a kasnije i iz igranog filma. Hlapić je tako prešao put od školske klupe do ekrana i nazad, i ostao isti. Neke knjige čitamo jer moramo. Ovu smo čitali jer smo htjeli, i zato je naš broj jedan.

Šta bi ti stavio na prvo mjesto: Hlapića, Kvržicu, Koka ili neku knjigu koju smo propustili? Glasaj u anketi ispod liste i reci nam koja lektira te i danas vraća u školsku klupu.