Nostalgija

Knjige iz lektire uz koje smo odrastali u Bosni i Hercegovini

Od Emine do najdražih dječjih stihova, prisjećamo se deset djela iz bosanskohercegovačke lektire koja su obilježila generacije učenika.

6 min čitanjaKomentari

Stari kameni most Mehmed-paše Sokolovića na Drini u Višegradu, obasjan suncem.
Foto: Pudelek (Marcin Szala), Wikimedia Commons (CC BY-SA 3.0)

Najvažnije ukratko

  • Lista rangira deset djela koja su obilježila lektiru u osnovnim i srednjim školama u BiH.
  • Obuhvata pjesme, pripovijetke, drame i romane, od Aleksa Šantića do Meše Selimovića.
  • Kriterij rangiranja je koliko je djelo ostalo upamćeno i koliko se danas citira.
  • Dodana su i tri počasna spominjanja, uključujući 'Prokletu avliju' i 'Tvrđavu'.
  • Uz pojedine stavke donose se i zanimljivosti, poput prevoda Hasanaginice na njemački jezik.

Neke smo čitali iz zadovoljstva, neke noć prije sata, a neke smo "pročitali" iz tuđeg prepričavanja. Ova lista okuplja knjige i djela koja su generacijama obilježila školsku lektiru u BiH, od prvih stihova u osnovnoj do teških romana u srednjoj. Kriterij je jednostavan: koliko nam je djelo ostalo u sjećanju i koliko se i danas citira uz kafu.

10. Emina, Aleksa Šantić

Pjesma o mladoj Mostarki koja ispod jasmina zalijeva cvijeće, dok je pjesnik gleda i uzdiše. Aleksa Šantić ju je objavio početkom 20. vijeka. Malo je ko tada mogao naslutiti da će prerasti u jednu od najpoznatijih pjesama o ljubavi iz ovih krajeva.

Na listi je jer je mnogi nisu prvi put čuli na času, nego na nekom sijelu, kad ju je neko zapjevao. Emina je, naime, postala sevdalinka, pa je bosanska lektira ovdje rijetko bila dosadna. Dovoljno je bilo pustiti ploču.

9. Aska i vuk, Ivo Andrić

Mlada ovca Aska upiše baletnu školu i sanja da postane balerina. Kad jednog dana zaluta i nađe se oči u oči s vukom, počne plesati. Pleše sve dok ne stigne spas.

Kratka priča, ali s velikom porukom o umjetnosti koja je jača od straha. Mnogima je baš ovo bio prvi susret s Andrićem, mnogo prije debelih romana. I priznajmo: nijedan drugi lik iz lektire nije nam ostao u sjećanju kao ovca u baletnim papučicama.

8. Kameni spavač, Mak Dizdar

Zbirka pjesama iz 1966. godine, nadahnuta stećcima i srednjovjekovnom Bosnom. Mak Dizdar iz Stoca pretočio je natpise s kamena i stare vjerovanja u stihove koji zvuče istovremeno drevno i savremeno.

Na listi je zbog pjesme "Modra rijeka", koju su mnogi učili napamet. Tu je i onaj trenutak u srednjoj školi kad shvatiš da poezija ne mora biti samo rima o proljeću. Kameni spavač se čita sporo, ali se dugo pamti.

7. Stojanka majka Knežopoljka, Skender Kulenović

Poema napisana 1942. godine, usred Drugog svjetskog rata. U njoj majka sa Kozare oplakuje svoje sinove poginule u ratu. Skender Kulenović napisao je djelo koje se ne čita, nego se proživljava.

Ovo nije lektira za smijeh, i zato je ovdje. Ritam stihova i snaga majčine tuge ostavljali su učionice u tišini, što je rijetko koja knjiga uspjela. Mnogi i danas pamte prve stihove, čak i ako su zaboravili sve ostalo iz tog razreda.

6. Hasanaginica

Narodna balada o Hasanaginoj ljubi, njenom ponosu i tragičnoj sudbini. Nastala je u narodu, a zapisao ju je u 18. vijeku putopisac Alberto Fortis. Pripada zajedničkoj baštini cijele regije, pa je čitaju učenici i u BiH i u susjednim zemljama.

Na listi je jer je to djelo koje se svake godine iznova analizira, a nikad do kraja ne objasni. Je li Hasanaga ponosan ili okrutan? Je li majka mogla drugačije? O tome su se vodile prave rasprave na času.

5. Jazavac pred sudom, Petar Kočić

Seljak David Štrbac dovodi jazavca pred austrougarski sud, jer mu je životinja upropastila usjev. Satirična drama Petra Kočića objavljena je 1904. godine. Ispod smijeha krije oštru kritiku vlasti koja seljaka ne razumije, niti ga želi razumjeti.

Ovo je bio onaj čas lektire kad se cijeli razred smijao, a profesor objašnjavao da to nije samo šala. David je lukav, glasan i nepopustljiv, a sudije su sve zbunjenije. Zato je i danas jedan od najdražih likova iz bosanske lektire.

4. Orlovi rano lete, Branko Ćopić

Roman iz 1957. godine o družini seoskih dječaka iz Bosanske krajine. Njihove igre, nestašluci i djetinjstvo prekinuti su ratom. Branko Ćopić piše toplo i duhovito, čak i kad priča postane ozbiljna.

Kad se pričaju Branko Ćopić knjige, ova je obavezna stanica. Mnogi su se upravo uz nju prvi put zaljubili u čitanje, jer su likovi bili djeca kao i oni. Popularnost romana pojačao je i istoimeni film iz 1966. godine, koji su generacije gledale nakon što su završile knjigu. Neki, iskreno, i umjesto nje.

3. Na Drini ćuprija, Ivo Andrić

Roman objavljen 1945. godine prati kroz stoljeća most u Višegradu i ljude koji su živjeli uz njega. Sve počinje gradnjom mosta, koji je dao podići Mehmed-paša Sokolović, a završava se početkom Prvog svjetskog rata. Generacije se smjenjuju, a kapija na mostu ostaje mjesto gdje se priča, sanja i čeka.

Na listi je visoko jer malo koja knjiga tako dobro pokazuje da je historija sastavljena od običnih ljudi. Svako ima svoju omiljenu priču iz romana, a za mnoge je to tragična sudbina Fate Avdagine. Knjiga je debela, priznajemo, ali nagrađuje strpljenje.

2. Derviš i smrt, Meša Selimović

Roman iz 1966. godine prati šejha Ahmeda Nurudina, čiji je život miran i uređen dok mu ne uhapse brata. Pokušaj da ga spasi pretvara se u priču o vlasti, strahu, krivici i savjesti. Meša Selimović, rodom iz Tuzle, napisao je knjigu koja se čita u dahu, ali se razumije godinama.

Već moto romana, "Tako mi vremena, čovjek je uvijek na gubitku", mnogi znaju napamet. Ovo je knjiga koju smo u srednjoj školi možda doživjeli kao težak zadatak, a kasnije joj se vraćali sami, svojom voljom. Rijetko koja lektira dobije takvu drugu šansu.

Časna spominjanja

  • Prokleta avlija, Ivo Andrić: kratki roman o carigradskom zatvoru, koji je za mnoge bio najbolji ulaz u Andrićev svijet.
  • Tvrđava, Meša Selimović: tiši brat Derviša i smrti, s jednom od najljepših ljubavnih priča u našoj književnosti.
  • Bašta sljezove boje, Branko Ćopić: zbirka priča o djetinjstvu, puna nostalgije i blagog humora.

1. Ježeva kućica, Branko Ćopić

Ježurka Ježić dobije poziv lisice Lije na gozbu, ali mu ni najbogatija trpeza ne može zamijeniti njegovu skromnu kućicu. Branko Ćopić objavio je ovu poemu za djecu 1949. godine. Od tada je ona prva lektira gotovo svakog djeteta u BiH, ali i u cijeloj regiji.

Zašto prvo mjesto? Zato što je Ježeva kućica knjiga koju nismo morali čitati, nego smo je voljeli. Stihovi se pamte bez učenja, a rečenica "moja kućica, moja slobodica" postala je skoro narodna izreka. Ponavljaju je i oni koji ne znaju odakle dolazi.

Ježurka nas je naučio nečemu što razumijemo tek kad odrastemo: dom nije mjesto gdje je najljepše, nego mjesto gdje si svoj. Zato ovu knjigu danas čitamo svojoj djeci, s istim osmijehom kao nekad u prvom razredu. Malo koja školska lektira u BiH može se pohvaliti da spaja toliko generacija. Ježurka to radi bez imalo truda.

Ovo je naš redoslijed, ali znamo da svako ima svoju knjigu koja ga je obilježila. Koja je tvoja lektira broj jedan? Glasaj u anketi ispod liste i reci nam šta smo propustili.

Koji je tvoj broj 1?

Mi smo rekli svoje. Glasaj, pa vidi slaže li se ostatak regije.

Izaberi svoj broj 1

Vidiš grešku? Javi nam se i ispravit ćemo je.

Komentari