Od sećije do sehare: stvari koje su bile u kući svake bosanske nane

Dovoljno je zatvoriti oči i vratiti se: miris kafe, škripa drvenog poda i nana koja kaže "sjedi, sad ćemo jesti". Ova lista skuplja predmete iz starih bosanskih kuća koje su generacije pamtile kao dio djetinjstva, i to samo stvari koje su se zaista koristile svaki dan, a ne one koje su stajale samo za ukras. Poredak je naš, a uspomene su, vjerujemo, i tvoje.

1010. Đugum

Đugum je bakrena posuda za vodu, trbušasta, s uskim grlom i drškom. Nekad se s njim išlo na česmu ili bunar, pa se voda donosila kući i čuvala na hladnom mjestu. Kad u kući nije bilo vodovoda, đugum je bio jednako važan kao i hljeb na stolu.

Kasnije, kad je voda potekla iz slavine, đugum je prešao u drugu ulogu. Postao je ponos police ili ćoška u sobi, uglancan da se sija. Mnogi ga se sjećaju upravo tako, kao nečega što se ne dira, ali bez čega soba ne bi bila nanina.

99. Mangala

Prije nego što su peći postale normalna stvar, kuću je zimi grijala mangala. To je metalna posuda u koju se stavljao žar, a oko nje se sjedilo, grijale su se ruke i pričalo se do kasno. Bila je to mala, prijenosna vatra usred sobe.

Mangala je tražila pažnju. Žar se morao pripremiti napolju, a djeca su dobijala strogu zabranu da joj prilaze previše blizu. Upravo zbog te mješavine topline i opreza mnogi je pamte kao simbol dugih zimskih večeri kod nane.

88. Sehara, sanduk s mirazom

Sehara je drveni sanduk u kojem je djevojka čuvala svoj miraz, to jest ruho: ručno vezene peškire, košulje, posteljinu i ostale stvari koje je nosila u novu kuću. Često je bila ukrašena rezbarijom ili oslikana, a poklopac se otvarao gotovo svečano.

Za unuke je sehara bila škrinja s blagom. Kad bi je nana otvorila, iz nje bi se širio miris lavande ili sapuna, a izlazili su vezovi kakve danas rijetko ko zna napraviti. Svaki komad imao je svoju priču, i nana ih je pamtila sve.

77. Musandara

Musandara je ugrađeni drveni ormar uz zid, tipičan za stare bosanske kuće. U njoj su se danju čuvali dušeci i jorgani, a navečer bi se iznijeli i soba bi postala spavaća. Ista prostorija tako je danju služila za sjedenje i goste, a noću za spavanje.

Često je uz musandaru bio i mali prostor za umivanje, hamamdžik, skriven iza drvenih vratašca. Kako je to izgledalo i danas se vidi u kućama-muzejima, na primjer u Svrzinoj kući u Sarajevu. Djeci je musandara bila savršeno mjesto za skrivanje, sve dok nana ne bi otvorila vrata.

66. Bakreni sahani

Bakreni sahani su posude s poklopcem u kojima se nosilo, čuvalo i služilo jelo. Bili su teški, sjajni i nosili su se s jednim posebnim ponosom, recimo kad se komšinici nosio ručak ili kad se jelo nosilo na njivu.

Bakar se iznutra morao kalaisati, odnosno prekriti tankim slojem kalaja, da bi bio siguran za hranu. Zato je kalajdžija bio čest gost u mahali. Bakreni sahani danas se kupuju kao suvenir, ali nanini su bili alat, ulubljeni od godina upotrebe.

55. Ibrik i leđen

Ibrik i leđen uvijek idu zajedno. Ibrik je posuda za vodu s dugim, tankim grlićem, a leđen plitka posuda ispod njega. Prije i poslije jela voda se polijevala iz ibrika na ruke, a leđen je hvatao ono što bi poteklo.

Kad bi došli gosti, neko od ukućana bi držao ibrik, a preko ramena bi mu stajao peškir. Bio je to mali ritual gostoprimstva koji je govorio "dobro došao". Mnogi se sjećaju da je to bio prvi "ozbiljan" zadatak koji im je nana povjerila kao djeci.

44. Džezva i fildžani

Bosanska kafa nije se samo pila, nego se služila. Na tepsiji su stajali džezva, fildžani bez drški, šećerluk i, ako su gosti bili posebni, rahat lokum. Sve je imalo svoje mjesto i svoj red.

Kod nane se kafa nikad nije pila na brzinu. Prvo se razgovaralo, pa se kafa polako sipala, pa se opet razgovaralo. Mnogo važnih porodičnih odluka, ali i mnogo običnih priča, palo je baš uz fildžan. Kad bi nana pitala "hoćeš li kafu?", zapravo je pitala "imaš li vremena za mene?".

33. Sofra

Sofra je niski okrugli sto oko kojeg se sjedilo na podu, na jastucima ili minderima. Oko nje se okupljala cijela porodica, i bilo je uvijek mjesta za još jednog, ma koliko gostiju došlo.

Kad bi se ručak završio, sofra bi se digla i prislonila uza zid, pa bi soba opet bila prazna i slobodna. Slična niska trpeza, sinija, služila je i za razvijanje pite oklagijom. Mnogi se sjećaju nane nad sinijom kako razvlači tijesto tanko kao papir. Pita koja se tako pravila i danas je mjerilo za svaku drugu.

22. Ćilim

Nijedna stara bosanska kuća nije bila potpuna bez ćilima. Tkao se ručno na tkalačkom stanu, u jakim bojama i s geometrijskim šarama, a prekrivao je pod, sećiju, ponekad i zid. Ćilim je grijao, krasio i govorio o vrijednim rukama koje su ga napravile.

Na njemu su djeca puzala, igrala se i zaspala usred popodneva. Svako proljeće ćilimi su se iznosili napolje, prebacivali preko ograde i istresali sve dok se iz njih ne bi izbila prašina cijele zime. Ko je ikad gledao tu scenu, nikad je nije zaboravio.

Časna spominjanja

• Tepsija i oklagija: bez njih nije bilo pite, a bez pite nije bilo nedjelje kod nane.
• Heklani miljei: prekrivali su sve, od stola do televizora, a nana ih je heklala bez gledanja u ruke.
• Nanule: drvene papuče koje su odzvanjale po kući i govorile tačno gdje se nana trenutno nalazi.

11. Sećija

Sećija je srce svake stare bosanske kuće. To je niska klupa uz zidove sobe, prekrivena šiljtetima i jastucima, a često i ćilimom. Na njoj se sjedilo, pilo kafu, primalo goste, pričalo, a ponekad i spavalo. Bosanska sećija i ćilim bili su par kakav se ne rastavlja.

Ono što sećiju stavlja na prvo mjesto nije samo njena upotreba, nego sve što se na njoj događalo. Na njoj je nana sjedila i heklala, čekala unuke iz škole i slušala radio. Gost je dobijao mjesto do prozora, ono najbolje, s pogledom na avliju. Djeca su po njoj skakala dok ih neko ne bi ukorio, pa bi se onda smirila i zaspala na jastuku.

Sećija je bila mjesto gdje se cijela porodica okupljala. Nije trebalo mnogo namještaja kad je sećija išla oko cijele sobe: svi su imali gdje sjesti, i niko nije bio daleko. Mnogi danas u modernim stanovima imaju lijepe garniture, ali onaj osjećaj kad sjedneš na naninu sećiju, uz miris kafe i pogled kroz prozor, nijedan kauč nije uspio ponoviti. Zato je naš broj jedan.

A šta je tebe najviše podsjećalo na nanu: miris kafe iz džezve, ćilim koji se istresao svakog proljeća ili nešto što nije ni stalo na ovu listu? Glasaj u anketi ispod i reci nam koja je stvar iz djetinjstva u Bosni zaslužila tvoje prvo mjesto.