Nezaboravni likovi iz srpskih filmova: od Ilije Čvorovića do Crnog iz Undergrounda

Neki filmovi se zaborave čim se odjave špice, ali njihovi likovi ostanu s nama. Za ovu listu birali smo samo likove iz igranih srpskih filmova i filmova srpskih autora koje publika i danas citira, prepričava i prepoznaje. Odlučivalo je koliko je lik ostao živ u svakodnevnom govoru i sjećanju, a ne koliko je velika uloga.

1010. Mane, Zona Zamfirova (2002)

Mane je kujundžija iz starog Niša koji se zaljubi u Zonu, kćerku iz bogate kuće. Film Zdravka Šotre, rađen po romanu Stevana Sremca, ispričao je tu priču lepršavo i s puno humora. Mane je zanatlija s ponosom, a Zonina porodica smatra da on nije dovoljno dobar za njih.

Ono po čemu ga pamtimo je tvrdoglavost. Kad ga odbiju, Mane ne odustaje, nego smišlja plan kako da dođe do svoje Zone. Vojin Ćetković je od njega napravio šarmantnog mangupa za kojeg se navija od prve scene. Zona Zamfirova je dokaz da priča stara više od stotinu godina može zvučati sasvim svježe.

99. Nikola, Mi nismo anđeli (1992)

Nikola je beogradski zavodnik kojem je život jedna duga zabava, sve dok jedna njegova veza ne dobije ozbiljne posljedice. U komediji Srđana Dragojevića oko Nikolinih odluka nadmeću se anđeo i đavo, svaki sa svojim planom.

Nikola Kojo je odigrao lik koji nije uzor, ali ga je teško ne voljeti. Najviše pamtimo tu zamisao da nam dok pravimo gluposti preko ramena dobacuju anđeo i đavo, i to sasvim glasno. Mi nismo anđeli je s godinama postao kultni film generacije koja je odrastala početkom devedesetih, a mnoge njegove scene se i danas prepričavaju.

88. Tirke, Montevideo, Bog te video! (2010)

Aleksandar Tirnanić Tirke je stvarni fudbaler, a film Dragana Bjelogrlića napravio je od njega junaka kojeg je zavoljela cijela regija. Priča prati put reprezentacije Kraljevine Jugoslavije na prvo Svjetsko prvenstvo u Urugvaju 1930. godine.

Miloš Biković je Tirketa odigrao kao mladića s ulice koji ima talenat, drskost i osmijeh koji otvara sva vrata. Njegovo prijateljstvo i rivalstvo s Mošom Marjanovićem nosi film. Najdraži detalj je sama historija: ta reprezentacija je na prvenstvu zaista stigla do polufinala, pa se iza filmske romantike krije i stvarni uspjeh.

77. Pinki i Švaba, Rane (1998)

Pinki i Švaba su dvojica dječaka s Novog Beograda koji odrastaju devedesetih i maštaju o tome da postanu opasni momci. Rane Srđana Dragojevića su mračan film koji ne veliča kriminal, nego pokazuje kako on melje mlade ljude.

Njihovo prijateljstvo je u središtu priče i zato ih pamtimo kao par, a ne kao dva odvojena lika. Gledaocu je teško gledati kako se dječačka zaigranost pretvara u nešto sasvim drugo. Rane nisu film uz koji se opušta, ali Pinki i Švaba su ostali simbol jednog teškog vremena i generacije koja je prerano odrasla.

66. Svirači iz filma Ko to tamo peva (1980)

U filmu Slobodana Šijana autobus putuje prema Beogradu uoči bombardovanja 6. aprila 1941. godine. Među putnicima su i dvojica romskih svirača čija pjesma prati cijelo putovanje i komentariše sve što se dešava.

Oni govore malo, ali njihova pjesma kaže sve. Kao neka vrsta putujućeg hora, oni su ironija i melanholija ovog filma u dva lika. Kovačevićev scenario je pun nezaboravnih putnika, ali svirači su ono što prvo padne na pamet kad se spomene Ko to tamo peva. Pjesmu iz filma i danas prepoznaje gotovo svako u regiji.

55. Dadan Karambolo, Crna mačka, beli mačor (1998)

Dadan je gangster s Dunava u Kusturičinom filmu: glasan, nepredvidiv i potpuno zaljubljen u sopstveni stil. Kad mu Matko ostane dužan, Dadan smisli kako da naplati dug, a plan uključuje udaju njegove sestre za Matkovog sina Zareta.

Srđan Todorović je od Dadana napravio jedan od najprepoznatljivijih negativaca domaćeg filma. Pamtimo ga po kričavim scenama zabave, pucnjavi u vazduh i plesu kao da je cijeli svijet njegov podijum. Negativac je, ali toliko šarmantno pretjeran da gledalac jedva čeka da se ponovo pojavi na ekranu.

44. Laki Topalović, Maratonci trče počasni krug (1982)

Laki je dio porodice Topalović, dinastije pogrebnika u kojoj pod istim krovom živi šest generacija muškaraca. Film Slobodana Šijana po drami Dušana Kovačevića jedna je od najcitiranijih komedija na ovim prostorima.

Topalovići su posebni zato što svi zajedno čine jedan savršeno neuravnotežen mehanizam: svađaju se, trguju i preživljavaju u poslu koji nikad ne ostaje bez mušterija. Laki je u toj priči nezaobilazan, a uz porodicu pamtimo i Bilija Pitona, njihovog dobavljača sanduka. Maratonci trče počasni krug su film čije replike mnogi znaju napamet, čak i ako ga nisu gledali godinama.

33. Crni, Underground (1995)

Petar Popara Crni je junak Kusturičinog Undergrounda: neustrašiv, naprasit i veći od života. Scenario su napisali Dušan Kovačević i Emir Kusturica, po Kovačevićevoj drami Proleće u januaru, a priča počinje u Drugom svjetskom ratu. Crnog i druge ljude njegov prijatelj Marko godinama drži u podrumu i uvjerava ih da se rat napolju još vodi.

Lazar Ristovski je Crnog odigrao punom snagom, pa svaka njegova scena eksplodira energijom. Pamtimo ga uz trubače, svadbe i ljubav prema Nataliji, ali i kao čovjeka kojeg su prevarili oni kojima je najviše vjerovao. Završna scena, u kojoj se komad zemlje s cijelim društvom odvaja i otpliva, jedna je od najpoznatijih slika domaćeg filma.

22. Flojd, Nacionalna klasa (1979)

Flojd je momak koji ima jedan veliki san: da postane šampion u automobilskim trkama u nacionalnoj klasi, kategoriji za mala auta. Film Gorana Markovića prati ga dok juri za tim snom i istovremeno izbjegava sve što liči na odraslost, od vojske do ozbiljnih odluka.

Dragan Nikolić je Flojdu dao šarm vječitog dječaka kojem se sve oprašta. Pamtimo ga uz trkački fićo, samouvjereno hodanje i osjećaj da će sve nekako biti u redu. Ispod humora Nacionalna klasa govori o generaciji koja ne zna šta bi sa sobom, i zato Flojd i danas djeluje kao neko koga svi poznajemo.

Časna spominjanja

• Marko iz Undergrounda (1995): Miki Manojlović kao prijatelj koji izdaje sve oko sebe zaslužio bi listu samo za sebe.
• Žika Pavlović iz serijala Lude godine: brižni i vječito zabrinuti otac kojeg su generacije gledale s osmijehom.
• Luka Laban iz filma Profesionalac (2003): Bata Stojković kao penzionisani agent tajne policije koji se pojavi kod Teje Kraja, bivšeg disidenta kojeg je godinama pratio.

11. Ilija Čvorović, Balkanski špijun (1984)

Ilija Čvorović je čovjek koji vidi neprijatelja tamo gdje ga nema. Kad mu se u kuću useli podstanar koji se vratio iz Pariza, Ilija zaključi da je to strani špijun i počne da ga prati na svakom koraku. Film su režirali Dušan Kovačević i Božidar Nikolić, a Iliju je odigrao Danilo Bata Stojković u jednoj od najvećih uloga domaćeg filma.

Ilija je smiješan, ali sve vrijeme djeluje i jezivo. Sumnja mu je postala način života, a svaki običan postupak podstanara u njegovoj glavi postaje dokaz zavjere. Bata Stojković ga igra bez trunke karikature, s potpunim uvjerenjem, i zato se smijeh brzo pretvara u nelagodu. Pamtimo ga dok se šunja ulicama za svojim "objektom" i dok ukućanima drži predavanja o opasnostima koje vrebaju.

Zašto je baš on na vrhu? Zato što je Ilija lik koji je izašao iz filma i ušao u svakodnevni govor. Njegovo ime postalo je sinonim za čovjeka koji svuda vidi zavjeru, i teško je naći bolji portret paranoje u domaćem filmu. Balkanski špijun je mali film o jednoj kući i jednom podstanaru, a ostavio je lik koji je preživio decenije i koji se i danas prepoznaje na prvi pogled.

Ovo je naš izbor, a sad je red na tebe. Glasaj u anketi ispod liste i reci nam koji bi lik iz srpskih filmova ti stavio na prvo mjesto: Iliju, Flojda, Crnog ili nekog koga smo propustili?